Šta čitamo?

[Truman]

Ključevi psihičke magije, Živorad Slavinski.

Praktična knjiga, videćemo koliko sam dorastao.

[Truman]

Krenuh da čitam Uporište, najobimnije delo Stivena Kinga. Imam ga u elektronskom izdanju. Baš da vidim koliko će mi trebati.

[Truman]

Dovrših uporište. Ostavilo je solidan utisak. Borba dobra i zla u postapokalitičnom svetu. Glavni negativac i glavni pozitivac vrlo upečatljivi karakteri.

[Truman]

From Russia with love, Ian Fleming
Kvalitetan špijunski roman o ubilačkoj sovjetskoj službi i njenoj nameri da likvidiraju najboljeg britanskog agenta!

[Truman]

Gvozdena peta, Džek London

Prvi socijalistički roman Džeka Londona koji čitam. Naredni će biti Martin Idn. Džek je veliki pisac a njegov glavni junak Ernest izuzetno upečatljiv.

[Truba]

Stefan cvajg o zozefu fuseu

[Truman]

Inner engineering, Sadhguru

Citam sa zadovoljstvom knjigu ovog prosvetljenog indijskog gurua koji opisuje svoje pocetke...pa nadalje.

[Truman]

Tajanstveno ostrvo, Zil Vern

Lepa knjiga o 5 odbeglih ljudi iz americkog gradjanskog rata koji spletom nesrecnih okolnosti zavrsavaju na (pustom?) ostrvu. Ovo mi deluje kao za sada najzrelije Vernovo delo od onoga sto sam citao.

[ex pistol]

Čitam Svet po Garpu, za sada dominira blesava jedna žena (na koricama je reklamiraju kao feministkinju ali u samoj knjizi ona i nije neki aktivista već je samo malo drugačija) negde posle Drugog sv. rata, vidim ima i film iz '82. sa dosta jakim facama, Robin Vilijams, Glen Klouz, Džon Litgou, gledao neko?

[ridiculus]

Igrom slučaja naletoh na članak koji je Česterton napisao 1925. o engleskom književniku Džordžu Gisingu (Gissing), predstavniku naturalizma na razmeđi vekova. Ko zna išta o Čestertonu, zna da je ovaj smrtni neprijatelj realizma i naturalizma, ali ova rečenica

But he was a man of clear and acute mind, of solid and splendid intellectual honesty; and in spite of his realism he was in touch with reality.

pokazuje zašto je "razneo um" mladom Gandiju i, kasnije, McLuhanu, kao i mnogim drugim.

Elem, osim što mi debilno-iako-ponekad-korisno parče softvera zvano Grammarly pokazuje da u citiranoj rečenici ima gramatičkih grešaka, tok misli koji je ovo prizvalo ide u pravcu relativne zapostavljenosti engleskih ili britanskih pisaca na ovim prostorima. Što je čudno, jer engleski pisci umeju da budu vrlo ekscentrični. Tako to ide sa tim relativno izolovanim, ostrvskim nacijama. (Japan je sličan slučaj.)

Ako je neko i čitao ovde Čestertona, to su uglavnom priče o ocu Braunu, detektivu-svešteniku, ili, eventualno, neki od njegovih nekoliko romana, ali Česterton je pre svega čovek ideja, i njegova najveća snaga je u esejima, a neki od njegovih spadaju u najbolje ikad napisane.

WWW: What's Wrong with the World

[Truman]

Dovrshih Poreklo Dena Brauna.

Ne ulazeci u to kakav je pisac ova knjiga iznosi vrlo zanimljivu tezu (sigurno ne njegovu vec ozbiljnijih umova) o nastanku zivota. Ukratko, ima veze sa entropijom. Za nas kojima ne pada na pamet da citaju naucne radove ova knjiga bi mogla predstaviti zanimljiv izvor. Tako da...moja preporuka ako vas zanima tematika postanka zivota.

[Truman]

Dovrših Smeju se Gutenbergu Milana Vergota. Milan Otrovni Starac je moj stari znalac sa nekih foruma i napokon je izdao svoj prvenac i svečano mi poklonio knjigu prošle nedelje. On ume da piše, videćemo samo kako će se razvijati dalja karijera, druga knjiga mu izlazi u septembru.
Ova prva je kritika školskog sistema i nešto poput Portret umetnika u mladosti.

[ridiculus]

Poetika horora Dejana Ognjanovića, poznatog kao Ghoul, aka Nazgul, kao što ste verovatno primetili.

Impresivna je to knjiga po našim standardima, to moram da priznam, koliko god se ja ne slagao sa nekim delovima. U smislu da je u nju uloženo dosta entuzijazma i rada. Ali povremeno imam utisak da je u pitanju apologija vere, tj. horora i da je njen autor po struci teolog.

Zato se svaki put naježim kada naletim na pominjanje "književne nauke".


I poezija. Čitam poeziju češće nego "poetike". Nije vremenski zahtevno, iako jeste lingvistički. Pesma-dve dnevno.

Leto je, vreme je za Keatsa! I Browninga tu i tamo, za njega ima mesta u svakom godišnjem dobu.

Neka ostane zabeleženo ovde: javila mi se misao kako je Browning bio Hičkok svog doba; zapravo, pravilno bi bilo reći obrnuto (Hičkok je Brauning XX veka), ali danas više ljudi zna Hičkoka pa je takvo poređenje privlačnije. Da li je tačno? Nemam pojma. Ali dobro zvuči.

Pod sličnošću mislim na način tretiranja likova i njihovu psihologiju, nepouzdanost, čak i eventualnu poremećenost. Višestrukost ličnosti. Hičkok je čedo psihoanalize, ali je psihoanaliza nastala iz Frojdovog proučavanja književnosti, a ne živih pacijenata. Konkretno, Šekspira, Dostojevskog, i Sofoklea. Ne znam za Brauninga, ali mogao je bez problema i on biti izvor, ima kod njega potrebnog materijala. "El gran poeta enigmatico", reče Borhes za njega.

Evo jedne njegove pesme. Jedna od starijih, objavljena u januaru 1836, prva od njegovih "dramskih monologa", Porphyria's Lover. Moj prvi utisak je bio What The Fuck, dobro se sećam...

The rain set early in to-night,
       The sullen wind was soon awake,
It tore the elm-tops down for spite,
       And did its worst to vex the lake:
       I listened with heart fit to break.
When glided in Porphyria; straight
       She shut the cold out and the storm,
And kneeled and made the cheerless grate
       Blaze up, and all the cottage warm;
       Which done, she rose, and from her form
Withdrew the dripping cloak and shawl,
       And laid her soiled gloves by, untied
Her hat and let the damp hair fall,
       And, last, she sat down by my side
       And called me. When no voice replied,
She put my arm about her waist,
       And made her smooth white shoulder bare,
And all her yellow hair displaced,
       And, stooping, made my cheek lie there,
       And spread, o'er all, her yellow hair,
Murmuring how she loved me — she
       Too weak, for all her heart's endeavour,
To set its struggling passion free
       From pride, and vainer ties dissever,
       And give herself to me for ever.
But passion sometimes would prevail,
       Nor could to-night's gay feast restrain
A sudden thought of one so pale
       For love of her, and all in vain:
       So, she was come through wind and rain.
Be sure I looked up at her eyes
       Happy and proud; at last I knew
Porphyria worshipped me; surprise
       Made my heart swell, and still it grew
       While I debated what to do.
That moment she was mine, mine, fair,
       Perfectly pure and good: I found
A thing to do, and all her hair
       In one long yellow string I wound
       Three times her little throat around,
And strangled her. No pain felt she;
       I am quite sure she felt no pain.
As a shut bud that holds a bee,
       I warily oped her lids: again
       Laughed the blue eyes without a stain.
And I untightened next the tress
       About her neck; her cheek once more
Blushed bright beneath my burning kiss:
       I propped her head up as before,
       Only, this time my shoulder bore
Her head, which droops upon it still:
       The smiling rosy little head,
So glad it has its utmost will,
       That all it scorned at once is fled,
       And I, its love, am gained instead!
Porphyria's love: she guessed not how
       Her darling one wish would be heard.
And thus we sit together now,
       And all night long we have not stirred,
       And yet God has not said a word!

[Dybuk]

Čita se kao jedna od Kejvovih Murder balada
Samo poetičnije.

[Truman]

Matareški krug, Robert Ladlam
Teoretičari zavera vole da navode ovu knjigu kao primer pisca koji je realne zavere pretočio u roman no ja ću ipak biti suzdržan i samo reći da je ovo jedan zanimljiv špijunski triler o mračnoj organizaciji zarad čijeg uništenja su se ujedinili jedan Amer i jedan Rus.

[Truba]

Nije on nazgul

[ridiculus]

Nije on nazgul

Kažeš za Ghoula?

Ni na Darkwoodovom forumu? Ne vidim ko bi drugi bio, pošto piše iz prvog lica. A i da jeste fizički druga osoba, piše za njega, pa je svejedno.

[Dybuk]

Jeste Nazgul, viđala sam taj nik.

[Truba]

Gul je iz arapske tradicije
A nazgul je od tolkina

Nije dosljedno


A ladlama smo citali u srednjoj

[Dybuk]

Bilo ili ne, videla sam svojim očima. A i ridiculus.
Ne postoje 2 Gula sa 2 kulta gula