NGboo wrote: ↑Odličan! Za ljubitelje mračnih fantazija, pa donekle i horora, must-see!
Šta te je ovde oduševilo? Meni je taj film skroz prosečan. A fan sam žanra, ne mož' se reći da "nije za mene".
Na dva bitna fronta ovo je potpuno bezlično: fantastika i akcija. Nije izuzetak: Castlevania takođe u mnogim svojim delovima ima obeshrabrujuću akciju.
Ne glavna borba sa Draculom (sezona 2) - to je još i bilo relativno dobro - već pod ovim mislim na borbe iz sezone 3, koje su mi veoma nalik na ove iz Witchera u svojoj neumerenosti ali i koreografski. Likovi maltene lete nesputano, i protagonisti pobeđuju
zato što. Nema nikakve logike, nikakvog razvoja, nikakve eskalacije, a zapravo nema ni prave pretnje. Tu i tamo prijateljske snage ginu, ali samo zato što bi bilo glupo da u takvoj priči nema žrtava.
Pokušavam da razlučim zašto većina modernih animacija pada na tom planu. Naravno, pravi odgovor je "zato što se publici to sviđa", ali gađam dublje. Uticaj video-igara? Mali Đokica pobeđuje 50 divova, često u nizu? Što veći to bolje, iako je njihova veličina zapravo bezvredna, osim simbolički - eto kako su prepreke VELIKE. Ako je tako, igre su nas mnogo razmazile, ali MNOGO. Biti igrač i biti posmatrač su dve potpuno različite stvari. Uticaj mangi? Onih šonen tipa? Toriyama je napravio Dragon Ball još pre nego što su borilačke igre postale previše ekspresivne u tom smislu. Ali postoje i šonen (=dečije) mange koje imaju inteligentne i promišljene borbe, gde čitalac shvati zašto i kako, nije sve u naizmeničnom besciljnom udaranju dok se ne dostigne vremenski i narativni limit, a onda jedna strana prosto pobedi.
Verovatno je tačan odgovor oba zajedno.
Problem ne bi postojao, ili bar bio bitan, da te serije i filmovi ne pretenduju na spektakularnu
TM akciju.