I ne-horore prave, zar ne?
Moderator: Al'Eksandar
I ne-horore prave, zar ne?
Liquid Sky - zašto li sam ja mislio da je ovaj kultni film daleko energičniji, a ne smaračina od skoro 2 sata? (5-/10, zbog odlične fotografije, jarkih boja i subverzivnih momenata)
I ne-horore prave, zar ne?
My Name is Joe (1998) Ono kad znaš za film i centralnu repliku decenijama i nikad da se pogleda...simpa ovaj glumac što igra Džoa, nekako ima dobroćudno, ozareno lice. Deceniju i nešto kasnije ga videh u Session 9, za koji i dalje ne verujem da je tako "star" film.
Glazgovski akcenat, pak, sasvim druga priča, teorije nema da bih ga gledala bez titlova, pa i sa engleskim je bilo čupavo.
Razumem sad Amere kad kažu da se od čitanja ne mogu fokusirati na sam film
Sve u svemu na liniji sa ostrvskim "malim" indi pričama 90tih, dobar je Džo.
Glazgovski akcenat, pak, sasvim druga priča, teorije nema da bih ga gledala bez titlova, pa i sa engleskim je bilo čupavo.
Razumem sad Amere kad kažu da se od čitanja ne mogu fokusirati na sam film


Sve u svemu na liniji sa ostrvskim "malim" indi pričama 90tih, dobar je Džo.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Tar (2022) Uspon i pad Lidije Tar, eh taj Gen Z... Poduži film koji govori o zloupotrebi moći (daa čak i žene to rade) ali i posledicama cancel kulture.
Meni je većim delom bio zanimljiv iako sasvim uronjen u svet klasične muzike i intelektualan. Naravno, Kejt Blanšet odlična u ulozi.
Meni je većim delom bio zanimljiv iako sasvim uronjen u svet klasične muzike i intelektualan. Naravno, Kejt Blanšet odlična u ulozi.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Kako ijedan prof uspe da preživi modernu klimu je potpuna enigma.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Konačno pogledah Phone Booth (2002) u celosti, zahvaljujući srpskom tv-u.
Eh, it's OK.
Kolin je dosta sazreo kao glumac ovih 20 god, sad mi je prilično gotivan.
Eh, it's OK.
Kolin je dosta sazreo kao glumac ovih 20 god, sad mi je prilično gotivan.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
The Menu - ovaj film nije horor, ali jeste odličan spoj crne komedije (tj. antikapitalističke satire) i trilera. (7+/10)
Moj mini-rivju s letterboxd-a
"Mark Mylod – a chef whose earlier meals I haven’t experienced – serves a spicy anti-capitalist satire, glazed with delicately saucy imagery by veteran DoP (and David Lynch’s frequent collaborator) Peter Deming, and stuffed with slightly honeyed black humor à la Lanthimos and Strickland, as well as with fragrantly meaty performances, particularly from always reliable Anya Taylor-Joy and sardonically dignified Ralph Fiennes. It’s an acquired taste, yet it is as enjoyable as a lovingly prepared cheeseburger and Julienne-cut French fries as a side dish."
Moj mini-rivju s letterboxd-a

"Mark Mylod – a chef whose earlier meals I haven’t experienced – serves a spicy anti-capitalist satire, glazed with delicately saucy imagery by veteran DoP (and David Lynch’s frequent collaborator) Peter Deming, and stuffed with slightly honeyed black humor à la Lanthimos and Strickland, as well as with fragrantly meaty performances, particularly from always reliable Anya Taylor-Joy and sardonically dignified Ralph Fiennes. It’s an acquired taste, yet it is as enjoyable as a lovingly prepared cheeseburger and Julienne-cut French fries as a side dish."
I ne-horore prave, zar ne?
The Estate (2022) Ameri obično dobro prave porodične drame i komedije, a tu su i imena kao Dejvid Duhovni, Toni Kolet, Ketrin Tarner i Ana Faris (koja uglavnom igra debilne uloge)
Sve bi ovo bilo ok, već razrađena tema rodbine koja se šlihta bogatom članu porodice na samrti ne bi li dobili parče imovine... Ipak, film je nepotrebno vulgaran i na gross out teritoriji. Po meni je to dosta naštetilo uratku, mada uopšteno nije u gornjem ešalonu žanra. Đast Ok.
Sve bi ovo bilo ok, već razrađena tema rodbine koja se šlihta bogatom članu porodice na samrti ne bi li dobili parče imovine... Ipak, film je nepotrebno vulgaran i na gross out teritoriji. Po meni je to dosta naštetilo uratku, mada uopšteno nije u gornjem ešalonu žanra. Đast Ok.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Till (2022) Jebo Ameriku kad ubiše Afro dete jer je disrespektovao nekakvu belkinju u radnji 50tih. Bolesnici 

I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Don't Worry Darling (2022)
Dopada mi se koncept filma. Dopada mi se i estetika 60-ih. Sama izvedba za nijansu manje. Ali odajem priznanje Oliviji Vajld. Nije se obrukala kao reditelj. Što se tiče glavne glumice Florence Pugh ona mu dođe nešto između Jennifer Lawrence i Kate Winslet. Dominantna glumačka pojava svakako. I Olivia je imala kvalitetnu ulogu.
Dopada mi se koncept filma. Dopada mi se i estetika 60-ih. Sama izvedba za nijansu manje. Ali odajem priznanje Oliviji Vajld. Nije se obrukala kao reditelj. Što se tiče glavne glumice Florence Pugh ona mu dođe nešto između Jennifer Lawrence i Kate Winslet. Dominantna glumačka pojava svakako. I Olivia je imala kvalitetnu ulogu.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
Zaista ne posmatram ovaj film na taj način...I nije mi dosadan. Želim Olivijici da nastavi da snima uspešne filmove.Peca wrote: ↑Muškarci su samožive nesposobne plačipičke koje ne znaju ni večeru da spreme, opsednuti su svojim karijerama i više vole svoj posao nego svoje žene koje stalno sputavaju i želeli bi da ih one samo čekaju kući sa večerom kad dođu sa posla da mogu da ih dobro poseksaju, i zbog toga ih sve redom treba pobiti. Mršupičkumaterinu Olivija Wilde. Pritom je scenario pun rupčaga i klišea milion puta viđenih, a film dosadan do bola.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
Mona Lisa and the Blood Moon - najpitkiji i najkompaktniji film Ane Lili Amirpur, sa odličnom glumačkom ekipom na čelu sa koreanskom glumicom Džun Džong-seo i "nabrijanom" Kejt Hadson, i sjajnom energijom koja izbija iz vrlo eklektičnog saundtreka u kombinaciji sa neonskim svetlima u širokougaonoj fotografiji Pavela Pogorzelskog (Hereditary, Midsommar). (7.5/10)
I ne-horore prave, zar ne?
Krenula bioskopska sezona, NGboo?
Lepo.

Lepo.
I live in the weak and the wounded, Doc
I ne-horore prave, zar ne?
Včr ću da odem da gledam ovaj nov Fajnsov film.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
The Menu
https://www.imdb.com/title/tt9764362/
Još jedan film sa jako zanimljivim konceptom, poput Don't worry darling ili On the line. Čak bih rekao da je koncept i najoriginalniji od sva tri jer ranije nisam viđao ništa slično. Međutim za razliku gorespomenuta dva delca ovo u meni ne izaziva nikakve emocije, ni odbojnost, ni simaptije niti bilo šta drugo. Da, Ralph Fiennes je za ovakve uloge bogom i ovaj film sa razlogom ima visok rejting na IMDB-u i metascore ali jednostavno u meni nije urezao ništa da bih ga se sećao mnogo i za godinu dana.
https://www.imdb.com/title/tt9764362/
Još jedan film sa jako zanimljivim konceptom, poput Don't worry darling ili On the line. Čak bih rekao da je koncept i najoriginalniji od sva tri jer ranije nisam viđao ništa slično. Međutim za razliku gorespomenuta dva delca ovo u meni ne izaziva nikakve emocije, ni odbojnost, ni simaptije niti bilo šta drugo. Da, Ralph Fiennes je za ovakve uloge bogom i ovaj film sa razlogom ima visok rejting na IMDB-u i metascore ali jednostavno u meni nije urezao ništa da bih ga se sećao mnogo i za godinu dana.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
Pogledao sam danas na kanalu Pink Classic dva filma koja dosad nisam, bar ne u celini, i oba je igrom slučaja režirao Stanley Donen.
Prvi je bio Indiscreet, a drugi Arabesque.
I Arabeska mi je bio daleko više zadovoljavajući. Indiskretno ima šarmantne i harizmatične protagoniste (Ingrid Bergman i Cary Grant), ali moj problem sa tom komedijom je što se u njoj bogatstvo poistovećuje sa poslovnim uspehom i društvenim ugledom, i u tome se ne vidi nijedna loša strana. U starijim holivudskim filmovima nije (uvek) tako. Na primer, The Lady Eve, sa početka 1940-ih, govori o susretu usamljenog naslednika velikog bogatstva i žene koja pripada grupi prevaranata. On (Henry Fonda) je prikazan kao ekscentričan i nespretan u odnosima sa drugim ljudima, a posebno sa pripadnicama lepšeg pola. Zaplet filma My Man Godfrey se uglavnom odvija u kući bogate porodice čiji je svaki član ili potpuno lud, ili, u najboljem slučaju, samo luckast. Neko je primetio da predratni holivudski filmovi imaju zdraviji pogled na te stvari od onih posleratnih, i u to mogu da poverujem, na osnovu onog što znam.
Arabeska je slična prethodnom Donenovom filmu, Šaradi. Ista kombinacija žanrova: romansa, triler, akcija, uz malo komedije; slična struktura nalik na zagonetku, čiji je centralni deo misteriozni predmet, i gde stvari nikad nisu kao što izgledaju; glumci čije prisustvo na ekranu može da nosi film gdegod ga ovi odvedu - u slučaju Arabeske, to su Sophia Loren i Gregory Peck. Ali Charade, koji bije glas da je najbolji hičkokovski film koji nije snimio Hičkok, ima nezaustavljivu centripetalnu silu koja uvlači gledaoca i koju Arabeska postiže samo u delovima, uprkos maštovitim scenama kada nije jasno u šta se gleda - na primer, trikovi sa ogledalima, ili među akvarijumima, ili, posebno, kada je protagonista pod uticajem droge. Čini mi se da je i uticaj Džejmsa Bonda, popularnog u to vreme, primetan, a Sean Connery je svakako u to vreme bio vičniji akcionim scenama nego Gregory Peck (koji igra profesora arheologije, a ne špijuna - da reknem u njegovu odbranu).
Prvi je bio Indiscreet, a drugi Arabesque.
I Arabeska mi je bio daleko više zadovoljavajući. Indiskretno ima šarmantne i harizmatične protagoniste (Ingrid Bergman i Cary Grant), ali moj problem sa tom komedijom je što se u njoj bogatstvo poistovećuje sa poslovnim uspehom i društvenim ugledom, i u tome se ne vidi nijedna loša strana. U starijim holivudskim filmovima nije (uvek) tako. Na primer, The Lady Eve, sa početka 1940-ih, govori o susretu usamljenog naslednika velikog bogatstva i žene koja pripada grupi prevaranata. On (Henry Fonda) je prikazan kao ekscentričan i nespretan u odnosima sa drugim ljudima, a posebno sa pripadnicama lepšeg pola. Zaplet filma My Man Godfrey se uglavnom odvija u kući bogate porodice čiji je svaki član ili potpuno lud, ili, u najboljem slučaju, samo luckast. Neko je primetio da predratni holivudski filmovi imaju zdraviji pogled na te stvari od onih posleratnih, i u to mogu da poverujem, na osnovu onog što znam.
Arabeska je slična prethodnom Donenovom filmu, Šaradi. Ista kombinacija žanrova: romansa, triler, akcija, uz malo komedije; slična struktura nalik na zagonetku, čiji je centralni deo misteriozni predmet, i gde stvari nikad nisu kao što izgledaju; glumci čije prisustvo na ekranu može da nosi film gdegod ga ovi odvedu - u slučaju Arabeske, to su Sophia Loren i Gregory Peck. Ali Charade, koji bije glas da je najbolji hičkokovski film koji nije snimio Hičkok, ima nezaustavljivu centripetalnu silu koja uvlači gledaoca i koju Arabeska postiže samo u delovima, uprkos maštovitim scenama kada nije jasno u šta se gleda - na primer, trikovi sa ogledalima, ili među akvarijumima, ili, posebno, kada je protagonista pod uticajem droge. Čini mi se da je i uticaj Džejmsa Bonda, popularnog u to vreme, primetan, a Sean Connery je svakako u to vreme bio vičniji akcionim scenama nego Gregory Peck (koji igra profesora arheologije, a ne špijuna - da reknem u njegovu odbranu).
I ne-horore prave, zar ne?
Arabesku bih definitivno mogao da pobledam na EON-u vcr.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
Freaks Out - odlična dekonstrukcija superherojskog filma; susret felinijevske ljubavi prema cirkusu i tarantinovskog istorijskog reviozionizma. (8/10)
I ne-horore prave, zar ne?
Gledam Arabesque, tj. nastaviću gledanje sutra. Nakon pola filma ovo mi ne deluje ništa spec, za dve klase ispod Šarade. Glumci su dobri, a priča ipak ne toliko zanimljiva.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana
Sri Ramana
I ne-horore prave, zar ne?
Mene je Kejt Blanšet bukvalno oduvala svojom ulogom! A stekao sam utisak da je kompletan film, od dizajna produkcije do fotografije, naštimovan prema njenom liku koji, iako ne baš simpatičan, izaziva divljenje. Nisam gledao ranije radove Toda Filda, ali je ovde pokazao vrhunsko umeće. (9/10)