I ne-horore prave, zar ne?

Moderator: Dybuk

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Tue Jan 08, 2019 1:13 pm

Što se tiče Out of the Furnace (2013) u pitanju je solidan film koji ima jedan "problem": previše glumačkih veličina koji, svako na svoj način "kradu scene" pa priča ostaje u drugom planu. Najviše sam uživala u bravurama i pojavnosti likova, mada su sudbine dvojice braće bez sumnje potresne.
Vudi je opak u ovoj ulozi, a ne mogu se oteti utisku da Sem Šepard ovde izgleda dobro i vitalno, da bi preminuo 4 godine kasnije.
Bez obzira na zle kriminalce i narko-klan iz planina, ilegalne borbe te metamfetamin; ovo je, za moj groš, priča o depresiji i bezizlaznosti malih industrijskih gradova u propadanju - američke provincije. Atmosfera propadanja i bede je dobro uhvaćena.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Peca
Posts: 1458
Joined: Tue Aug 22, 2017 11:15 am

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Peca » Tue Jan 08, 2019 4:23 pm

To je to. :clap:
Cold silence has ... a tendency to
atrophy any ... sense of compassion
...between supposed lovers
...between supposed brothers

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Wed Jan 09, 2019 1:09 pm

Dogman

Ovo je stvarno dobro snimljeno, opipljiva musava svakodnevica siromašnog predgrađa (Rima? teško poverovati) :D
Delovalo mi je kao neka siromašnija regija, neka t'ga za jug.
Enihu, glavni lik - đe ga nađoše onako kukavnog - radi sa psima, šiša ih kupa i sređuje, što bi naš narod rekao groomer.
No u tom njegovom bednom mikrosvetu strah meštanima i njemu samom u kosti uteruje lokalni siledžija, bivši bokser i sitni kriminalac. Marčelo (Dogman) nevoljno, dakako, formira "drugarstvo" sa siledžijom i u toj relaciji on je u potčinjenom položaju. Trpi i trpi i pristaje na neke stvari koje će mu uništiti ono malo kukavne egzistencije.

Pomenula sam frustraciju, i zaista Marčelove odluke i čitav odnos sa bulijem, obeležen nasiljem, stvarno jesu frustrirajući. Rasplet ne donosi olakšanje, naprotiv. Ovo nije film koji se lako preporučuje, rekla bih samo za ljude koji imaju afinitet prema ovakvim autorskim (festivalskim) dramama.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
NGboo
Posts: 399
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:48 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by NGboo » Sat Jan 12, 2019 9:47 am

The Favourite - bravurozna gluma triju glavnih glumica, naročito Olivije Kolman u ulozi kraljice Ane, i raskošna scenografija i kostimi (što se za ovakve filmove gotovo podrazumeva) briljantno uhvaćeni neretko "ribljim" okom kamere glavni su aduti Lantimosovog najnovijeg i istovremeno najpristupačnijeg filma. Humor potcrtan ironijom i satirom je takođe na mestu, ali je "oštrica uvrnutosti (i hladnoće)" po kojoj je grčki reditelj prepoznatljiv donekle otupela, verovatno zahvaljujući scenariju koji su potpisali izvesni Debora Dejvis i Toni MekNamara. Veliki minus od mene dobija i kraj (ili bolje reći, njegovo odsustvo), zahvaljujući kome se Miljenica izduva kao probušen balon. Za sada 7+/10, a možda će gledanje na velikom platnu (kojem se nadam) popraviti utisak.

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Sat Jan 12, 2019 5:46 pm

Hvala NG, čekala sam prve utiske :D

volim šta radi Lantimos, ali ovakve filmove (epoha, tematika) baaaš ne volim.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Sat Jan 12, 2019 6:08 pm

2 Days in Paris Još jedan film u kome je Džuli (Žuli) Delpi iza i ispred kamere.
Komedija, ali vrlo atipična, najviše me je zabavilo što je ova holivudska Francuskinja ocrnila Parižane. :D Humor je vrlo iščašen. Vredi zbog prikaza Francuza, ako ništa drugo 8-)
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Tue Jan 15, 2019 9:33 pm

Boy Erased
Jedan u nizu skorijih LGBT filmova, na temu konverzije tj terapije preobraćenja gejeva u bogougodne. To je naravno laž i farsa, ali činjenica je da povređuje mnogo mladih koji joj bivaju podvrgnuti.
Manje-više rutinski, ali kako da čovek da ovakvom filmu (nastalom po memoarima stvarne ličnosti) nisku ocenu? :mrgreen:

Generalno dobar, Nikol K. sve mršavija i uvoštenija, tagaaa foojt Rasel Krou deb'o, valjda za ovu ulogu, da bi ličio na pastora iz priče, ne znam.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Mhejl
Posts: 80
Joined: Tue Jan 15, 2019 9:21 am

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Mhejl » Wed Jan 16, 2019 2:23 pm

Image

Nakon što sam dobio neka tri moguća kraja "Black Mirror: Bandersnatch" epizode koja je u fokusu pažnje ovih dana zbog neobične forme u stilu choose your own adventure, tj. interaktivnog formata u kome gledalac može da donese neke od odluka glavnog junaka. U centru priče jeste mladi programer Stefan, koji pokušava da osamdesetih godina prošlog vijeka objavi svoju igru nastalu po čuvenom romanu kontroverznog pisca Džeroma F. Dejvisa - "Bandersnač", priču o svijetovima unutar svijetova, donešenim i ne-donešenim izborima...

I pored više nego ambiciozne namjere, Bandersneč je u suštini neuspješan i kao narativ i kao interaktivni oblik komunikacije sa gledaocem i podsticanja njegove kreativnosti. Ovo kažem sa žaljenjem - jer su mjestimični bljeskovi kvaliteta i više nego intrigantne polazne premise prisutni, te dodatno snižavaju utisak o ostatku banalne fabule i još gorih izbora. O kojim kvalitetima se radi? Sam milje u kome se epizoda odigrava - osamdesete i subkultura ljubitelja video-igara - je iznadprosječno živopisno, slikovito, praktično sa ljubavlju oslikan i prikazan, sa gomilom po-kulturnih referenci, "blast from the past" uređaja, kodova, te tadašnjih najnovijih grafičkih postignuća igara. Ovako se nostalgično prikazuje neki period - a ne kao u onom smoru od Ready Player One! Drugo, scenaristi su se zapravo potrudili da osmisle odgovarajuću egzistencijalističku osnovu činjenja izbora i višetokovne prirode priče, nalazeći inspiraciju u radovima Filipa Dika (kao što vidite prema postavljenoj slici, u jednoj sceni se i daje direktna vizuelna referenca na "Ubik"). Pitanja poput postojanja istinske slobode volje, determinizma, paralelnih univerzuma, smislenosti postojanja morala u odsustvu slobodne volje, zarobljenosti čovjekove slobode totalitetom ranije donesenih izbora, stalna ljudska čežnja za kontrolom (PAC, hehe) i "premotavanjem trake" aka ispravljanjem životnih grešaka su jezivo isprepletana sa kontrolisanjem života glavnog junaka od strane gledaoca, te njegove suštinske nemogućnosti da se makne od matrice, odnosno stabla odluka epizode/igre, u kome će se kretati za vjeki vjekova.

Ali ovaj opis ukratko opisuje i jedine scene koje su mi se dopale u epizodi - sam uvod i scenu kada Stefan uzme LSD sa kolegom programerom (odlična, zaista odlična). Ostatak priče... ne funkcioniše. Kao narativ, Bandersnatch pati od neupečatljivog i blijedog glavnog junaka, asocijalnog, potencijalno i šizoidnog, neuvjerljivog prikaza njegove porodične dinamike i psihičkog života (ŠTA Bandersnač znači za glavnog junaka, tj. zašto mu je toliko bitan, nikada nije prikazano, iako se u jednoj sceni nemušto sugeriše da je način povezivanja sa umrlom majkom (?)), te rasplinuća priče u niz iskomadanih manjih cjelina koje ni logički ni emocionalno nisu dobro povezane; u stalnom donošenju izbora gubi se elegantnost narativnog toka klasične priče. Prostim klikom gledaoca na opciju koja je banalna i NEPOVEZANA sa onim što će se desiti, Stefan će postati razuzdali šizofrenik, mrtav, ubica, glumac - šta sve ne - no bez jasnog osjećaja da smo zaista PROŽIVJELI liniju koja je dovela do tog ishoda, neminovnim fatalizmom. Ne, osjećaj je da vas Bandersnatch - vuče za nos.

Kao interaktivni medijum, Bandersnatch ima daleko, zaista daleko, prekomplikovano stablo odlučivanja i međusobnih grananja u tokove priče, za koje su autori vjerovatno mislili da će odlično ilustrovati njihovu implicitnu postavku haosa multiverzuma i (ne)odlučivanja. Vidim da su na internetu neki gledaoci pokušali da skiciraju stablo odlučivanja, i dobili su - nered, najobičniji nered. Opet, osnovni problem jeste u nelogičnosti tokova u kome određene odluke vode priču, a, kako je jedna recenzija mudro primjetila, nema ni opcije da se Stefan istinski suoči sa njegovim psihičkim problemima - samo petparačke priče o metanarativu, ludilu, smrti... Ni sami krajevi nisu nimalo impresivni (došao sam do seta, ubistva oca i zatvora, te smrti kod terapeuta).

Odlično je što je ova forma isprobana, ali Bandersnatch nije dobra priča, iznad svega. Ne mislim da se radi samo o gimmicku - previše ovdje ima finih detalja - ali svakako je da su autori mislili da su pametniji nego što jesu.

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Wed Jan 16, 2019 3:15 pm

Hvala za fantastičan i opsežan rivju!

Kad sam čula za ovo znala sam da neću pogledati, naprosto nemam nikakvo interesovanje za interaktivno :D VR i sl.

ako to bude budućnost filma, odoh u gledalačku penziju.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Mhejl
Posts: 80
Joined: Tue Jan 15, 2019 9:21 am

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Mhejl » Wed Jan 16, 2019 6:44 pm

Iskreno, malo sam nasjeo na hajp čim sam sjeo da odgledam epizodu, ali sam uvijek bio preradoznao, u principu ništa dok sam ne vidim. Ja nemam ništa protiv ove ideje interaktivnosti same po sebi, mislim da je interesantna, ali baš loše izvedena. Mada me iskreno svi ti virtual reality i slični procesi danas asociraju na neke vrlo gadne ishode, čije početke možemo i danas polako da vidimo (djeca zalijepljena za ekran telefona jer roditelji nemaju vremena/volje da se igraju sa njima, interakcija na mrežama jednako bitna kao i ona uživo, itd.).

Inače mi je ovo prva epizoda BM koju odgledah, iako mnogo volim SF nije me privlačila, uvijek mi je djelovala tehnofobno i didaktično ("evo u šta nas vodi zla tehnologija i modernitet!") Možda još neku izvikaniju epizodu pogledam, ako neko ima preporuka nek slobodno napiše.

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Wed Jan 16, 2019 7:37 pm

Mene SF interesuje jedino ako ima horor elemenata, tako da nisam publika za ovo, a ni za seriju :D

Pogledala sam neke 2 epizode koje vuku na horor (po preporuci) i to me nije oduševilo.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Wed Jan 16, 2019 7:46 pm

Kad pomenuh preporuke, pogledala sam By the Sea uprkos paklenoj kombinaciji Džoli-Pit i Džoli iza kamere.

Radnja se odvija negde u Francuskoj a zapravo je film snimljen na malteškom ostrvu Gozo. Ono što vredi u ovoj ljubavnoj priči o gubitku i pomirenju su uglavnom prelepa priroda, šarm francukih glumaca i donekle Pitov manirizam. Džoli je užasna, u svakom smislu. Bolje bi bilo da je unajmila profi glumicu. Ona glumi ojađenu i nesrećnu ženu, pa ipak - mada se njena pojavnost vrlo podudara sa njenim likom u fimu te tako deluje prirodno (uostalom, film deluje kad odraz njihovog braka u stvarnom životu) - mučno ju je gledati :/ Mislim, nije ovo Girl, Interrupted i sl gde je ipak bilo života u ovoj ženi.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Thu Jan 17, 2019 12:20 pm

Green Book (2018) odličan. Liči ovo malo na francuski Intouchables (2011) samo su uloge obrnute.
Stereotipni italo-amerikanac dobija posao vozača doktora muzike i poznatog crnog pijaniste, tokom njegove dvomesečne turneje po Americi (i američkom jugu). Tipičan "Soprano" i atipičan afroamerikanac.
Priča o rasizmu ali i prijateljstvu, prevazilaženju predrasuda, jako topla i ljudska. M. Ali i Vigo M. su odlično odigrali glavne uloge. U jednom trenutku se, po mom mišljenju, preteralo sa eksploatacijom Alijevog lika, i to niotkuda, ali ok, pojačali su stereotipe do maksimuma. Lep film i baš sam uživala.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Josef K.
Posts: 193
Joined: Mon Dec 11, 2017 11:07 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Josef K. » Thu Jan 17, 2019 9:20 pm

Mhejl wrote: prva epizoda BM koju odgledah
Dybuk wrote: nisam publika za ovo, a ni za seriju
:shock:

ne zezajte da niste gledali

pa odličan je Black Mirror, malo kasnije ću vam okačit neke moje epizode-favorite

User avatar
Sector
Posts: 220
Joined: Sun Mar 18, 2018 10:39 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Sector » Thu Jan 17, 2019 9:36 pm

Green Book ima samo ona verzija slabije slike?

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Thu Jan 17, 2019 9:56 pm

Sector wrote: Green Book ima samo ona verzija slabije slike?
Ja sam strimovala, slika nije HD ali je korektna.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Dybuk
Posts: 4743
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Dybuk » Tue Jan 22, 2019 10:04 pm

Widows (2018) nije ovo loše, ali rasplinuto, razvučeno.
Više su me zanimale žene nego političke spletke i milje, mada razumem da je nešto vremena trebalo da bude potrošeno i na taj opis situacije i širi kontekst. Ali, potrošeno je previše vremena, te je fokus - umesto da bude na Udovicama - podeljen na mnoge storilajnove. A baš su dobre žene :D
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
NGboo
Posts: 399
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:48 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by NGboo » Fri Jan 25, 2019 8:53 am

Aquaman - zabavan spoj arturijanske legende, mita o Atlantidi i, recimo, Male sirene, sa ponekom referencom na Himena i gospodare svemira. :D Da li zbog toga što nisam skoro gledao superherojski film ili je nešto drugo u pitanju (ili bolje reći neko, kao crvenokosa Ember Herd), ali nepuna 2,5 sata protekoše začas. (7+/10)

User avatar
Josef K.
Posts: 193
Joined: Mon Dec 11, 2017 11:07 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by Josef K. » Fri Jan 25, 2019 11:11 pm

Dybuk wrote: Widows (2018) nije ovo loše, ali rasplinuto, razvučeno.
Eh, nije loše ali nisam zadovoljan jer sam očekivao dosta jači film s obzirom na autora i ekipu.

User avatar
NGboo
Posts: 399
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:48 pm

I ne-horore prave, zar ne?

Post by NGboo » Sat Jan 26, 2019 12:14 pm

Climax - Gaspar Noe je jedan od reditelja čije dugometražne filmove sam dugo zaobilazio, zbog jednog njegovog kratkog filma, nekakvog ružnog S&M porn-horora (ili štaveć), a onda sam pokušao da gledam Love (i prekinuo posle 15-20 minuta), Irreversible sam tek nedavno overio (i uopšte nisam bio impresioniran), a Climax je - izvin'te na izrazu - izdrkotina sa briljantno uslikanim scenama plesa. (4-/10)

Post Reply