https://en.wikipedia.org/wiki/Public_information_film
Ovi Britanci su imali jako cenzorsko telo (BBFC), koje je na crnu listu stavilo nekih 70 horora (video nasties) al' su im zato edukacioni filmovi i sl radovi odobreni od države gori od većine prokaženih horora i eksploatacija Setimo se samo Threads
Evo jedne top liste
https://www.youtube.com/watch?v=9j4NStSMCLs
izdvajam "The Spirit of Dark and Lonely Water" (narator - Donald Plezens)
https://www.youtube.com/watch?v=XNPMYRlvySY
Dakle, ovo su gledala đeca i mladi u Engleskoj tih godina, kako bi ih sačuvalo od opasnih životnih situacija. Cheerrio!
Ja se sećam nekih "babaroga", i raznih upozoravajućih priča koje su stariji prenosili mlađim generacijama, ali da se država brinula da putem tv filmova šalje takva upozorenja mladima, baš i ne. A rođena sam u vreme socijalizma, drugovi.
Anglo corner: Public Information films
Moderator: Dybuk
Anglo corner: Public Information films
I live in the weak and the wounded, Doc
Anglo corner: Public Information films
Onako razočarana time što smo mi imali samo Kockicu a oni ove mini-horore kao edukativno štivo; uhvatila sam da pregledam tih nekih 20tak strašnih.
Naravno, auto-nesreće i dalje (novije vreme) zapremaju veliki deo ovih filmova (po meni previše eksplicitni), međutim, ono na šta se deca upozoravaju i kako to izgleda je, u najmanju ruku, bolesno. Pogledaš pola sata toga, i u blagom si transu, a zavisno od doba dana, i u lošem tripu.
Način na koje su ove stvari (upozorenja) prikazivane je prilično neprilagođen uzrastu, u najmanju ruku...Ali tako, prestraviš ih, pa im posle ne pada na pamet da se igraju pored jezera, bunara, penju na električne stubove po loptu, igraju žmurke po seoskom domaćinstvu punom nezgodnih alata i mehanizacije itd itd.
Naravno, auto-nesreće i dalje (novije vreme) zapremaju veliki deo ovih filmova (po meni previše eksplicitni), međutim, ono na šta se deca upozoravaju i kako to izgleda je, u najmanju ruku, bolesno. Pogledaš pola sata toga, i u blagom si transu, a zavisno od doba dana, i u lošem tripu.
Način na koje su ove stvari (upozorenja) prikazivane je prilično neprilagođen uzrastu, u najmanju ruku...Ali tako, prestraviš ih, pa im posle ne pada na pamet da se igraju pored jezera, bunara, penju na električne stubove po loptu, igraju žmurke po seoskom domaćinstvu punom nezgodnih alata i mehanizacije itd itd.
I live in the weak and the wounded, Doc
Anglo corner: Public Information films
SCUM
U duhu teme, film o realnosti popravnih domova u Engleskoj 70tih (tzv Borstal-i)
Meh, vidiš jedan, video si sve, i sve priče su sive sa po kojom dozom ekscesa, ekstremnog nasilja, netolerancije. Nije ovo loše, naravno, ali je prilično standardna obrada teme, od Sivog Doma do The Tribe.
Reditelj Alan Parker je očito bio zagrizao za temu maloletničke delikvencije i intervencija društva u pravcu ispravljanja ovih individua, pa je uradio i podjednako nemaštoviti Made in Britain, sa tada vrlo mladim Timom Rotom.
I live in the weak and the wounded, Doc
Anglo corner: Ghostwatch (1992)
https://www.imdb.com/title/tt0200659/
Iste godine izašao je i belgijski Man Bites Dog, nisam istraživala, ali ovo bi mogao da bude jedan od prvenaca found footage žanra, osmišljen kao rijaliti tv program.
Amerikanci imaju svoje paranormalne istražitelje i slične programe, no ovo što je BBC uradio mi deluje dosta pionirski.
Naime, respektabilni tv voditelj i gosti su napravili program koji je trebalo da uveri gledaoce da je sve što se odvija pred njihovim očima stvarno. I ljudi su poverovali.
Ako pitate britance, mnogi će odgovoriti da ih je film istinski uplašio, to je kao kad bi RTS kod nas napravio nešto slično.
Dakle, kroz seriju snimaka sa lica mesta (posednute kuće), intervjua, razgovora sa "stručnjacima" iz oblasti paranormalnog u studiju i van njega, lajv pozivima zabrinutih gradjana itd, stvara se atmosfera autentičnosti. Kao i svaki faund futidž, film kulminira potpunim mejhemom.
Iz perspektive današnjeg gledaoca, prezasićenog sličnim materijalima, a unapred znajući da je sve podvala, meni ovaj tv film zaista nije probudio nikakvu emociju niti reakciju. Jbg, otupelo se i omatorilo Ali svakako mad props za ono što su pokušali - i uspeli da urade sa ovakvim materijalom u to vreme, jer je publika pod datim okolnostima zaista bila rovita i spremna da poveruje u bilo šta.
I live in the weak and the wounded, Doc