Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Moderator: Dybuk

User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Sun Nov 12, 2017 9:37 pm

Kako je sve krenulo kod vas?

uopšte ne mora da bude prvi horor film kojeg pamtimo, mada je, naravno, poželjno.

da nabacim par ličnih referenci za početak: Džek Trbosek (mini-serija sa Majklom Kejnom), Variola Vera, Leptirica (najranija sećanja), Drakula sa Kristoferom Lijem u krhkom dobu.

U stvari, vele da horor fanovi vole da se plaše (u kontrolisanim uslovima), adrenalin je adiktivan. Naravno, iskusni fanovi će brzo uvideti da ih sa sve češćim izlaganjem horor filmovima sta' sve ređe fata, ali i dalje pokušavamo (rekoh, zavisnost) :mrgreen:

Dajte neke svoje priče i primere, ljudi.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
NGboo
Posts: 285
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:48 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by NGboo » Mon Nov 13, 2017 9:50 am

Prva sećanja su i u mom slučaju vezana za Leptiricu, a ako se ne varam, prvi horor iznajmljen iz video kluba bio je Strah u ulici brestova IV, da bi se nakon završetka ispostavilo da na kaseti postoji još jedan film, a to je, prikladno, Skriveni (The Hidden) sa Kajlom Meklahlanom. :D

User avatar
spanky_ham
Posts: 763
Joined: Thu Aug 24, 2017 9:05 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by spanky_ham » Mon Nov 13, 2017 10:25 am

Iako nije 'oror, meni je Raviojla Vjera prvi strasan film kojeg se sjecam (malo je reci da sam neke scene dobro zapamtio kacam bio mali :lol: ), a posle sam vise citao horor, nego sto sam ga gledao. Dok se prije 10-15 godina ne navukoh na zondbije :mrgreen:

User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Mon Nov 13, 2017 12:15 pm

spanky_ham wrote: Iako nije 'oror, meni je Raviojla Vjera prvi strasan film kojeg se sjecam
kako nije, pa viš da je strašan?! :mrgreen:

možda nije tematski (boleščina, epidemija), ali je sve ostalo skroz horor, od atmosfere pa nadalje.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
spanky_ham
Posts: 763
Joined: Thu Aug 24, 2017 9:05 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by spanky_ham » Mon Nov 13, 2017 12:41 pm

Dybuk wrote: kako nije, pa viš da je strašan?!
Ima samo jednog zondbija, Peru Lozaca, nedovoljno za oror :teasing-slap:

User avatar
Pizzobatto
Posts: 979
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:47 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Pizzobatto » Mon Nov 13, 2017 8:55 pm

Ja sam u stvari late bloomer, zato vjerovatno ne mogu da se dogovorim s klasičnim fanovima.

Prvi horor bio neki crno bijeli vampirski, usrah se ko klinac, plus Leptirica, držo sam lukac pored jastuka, i realno nisam gledo više horore, samo van dam, šrafciger i džeki čen

Možda bih nešto i gledo da mi u videoteci nisu uvalili onaj treš omnibus Necronomicon ili kako već, tu sam definitivno zabatalio oror, sem kao Intervju s vampirom i tako to

Tek u tinejdž doba idu Karpenter ili Isijavanje i tako to na tv i polako dalje, ali u stvari ništa to nije bilo više nego drugih žanrova

Tako da je moj značajniji kontakt s hororom tek poslije, maltene dvadeseta godina pa nadalje


User avatar
Pizzobatto
Posts: 979
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:47 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Pizzobatto » Mon Nov 13, 2017 8:55 pm

Ja sam u stvari late bloomer, zato vjerovatno ne mogu da se dogovorim s klasičnim fanovima.

Prvi horor bio neki crno bijeli vampirski, usrah se ko klinac, plus Leptirica, držo sam lukac pored jastuka, i realno nisam gledo više horore, samo van dam, šrafciger i džeki čen

Možda bih nešto i gledo da mi u videoteci nisu uvalili onaj treš omnibus Necronomicon ili kako već, tu sam definitivno zabatalio oror, sem kao Intervju s vampirom i tako to

Tek u tinejdž doba idu Karpenter ili Isijavanje i tako to na tv i polako dalje, ali u stvari ništa to nije bilo više nego drugih žanrova

Tako da je moj značajniji kontakt s hororom tek poslije, maltene dvadeseta godina pa nadalje


User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Mon Nov 13, 2017 9:16 pm

Pizzobatto wrote: Ja sam u stvari late bloomer
zapravo, i ja.

počela aktivno da gledam i kupujem (err, piratske kopije) otprilike u svojim ranim 20tim. tako da mi je prilično kul kad čujem da je neko iznajmljivao horore na vhs-u.

mislim da je to do okolnosti, sredine i tako to, kad čitas "ispovesti" stranaca shvataš da su obično imali roditelje, tetku ili ujaka koji su ih u to uveli, ili da u krajnjoj liniji (kao što vidimo u velikom broju američkih filmova i serija) gledanje horora kod kuće i u bioskopu dodje kao neka tradicija. Mi to nismo imali, ne znam nikoga "irl" ko je fan.
Prosto sam bila upućena na tv ponudu veći deo vremena.

Rekla bih da me je uvek nešto vuklo mračnoj strani kinematografije, još otkad me Leptirica prestravila (ne sećam se kad je to bilo, svakako predškolski uzrast), pa do klasičnog Drakule, imala 7-8 godina. Ide na tv-u, odrasli sede u dnevnoj i razgovaraju, ledjima okrenuti Drakuli a ja gvirkam :) Posle sam imala more, haha.

Spenki reče da je više čitao nego gledao horor, kod mene obrnuto, više me interesovala beletristika nego horor literatura. Ali sam zato filmovima vazda naginjala.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Peca
Posts: 831
Joined: Tue Aug 22, 2017 11:15 am

Re: Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Peca » Mon Nov 13, 2017 9:42 pm

Ima istine u tome što pišete. Prvi horor koji me je prestravio je bio neki noć/dan živih mrtvaca, ne sećam se više, bio sam baš baš mali, tipa 4-5-6 godina, rani Romero verovatno. Gledao sam ga kod tetke, oni su imali tu tradiciju da porodično gledaju tada aktuelne horore. To mi je bio baš šok, scene su mi ostale urezane u psihu i nisam noćima spavao. Kasnije sam se malo adaptirao na stravu, ali i dalje sam se plašio i imao košmare, ali nikad nisam prestao da gledam. Posle je došlo rano tinejdž doba i vhs, tako da se biciklom pičilo po punu kesu horora u video klub. Skupimo se kod nekoga ko ima vhs plejer sva dečurlija, pogasimo svetla i umiremo od straha. Gledao se Elm street, IT, Pet Cematary, ali i razni treševi tipa klovnovi ubice. Mislim da do 13. - 14. godine već nije bilo horora na vhsu koji nisam gledao, tačno sam znao kad uđem i odskeniram police dal je stiglo nešto novo. Normalno, gledao se paralelno i Švarci, ŽanKlod, Džeki Čen, japanski NinĐa filmovi i još gomila koječega...ali horor je nekako uvek bio broj 1.
Cold silence has ... a tendency to
atrophy any ... sense of compassion
...between supposed lovers
...between supposed brothers

User avatar
Pizzobatto
Posts: 979
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:47 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Pizzobatto » Tue Nov 14, 2017 11:18 am

E da, bio je bitan i Šok Koridor dok je pičio na nekoj bogtepita televiziji, više se ne sjećam imena, svašta je Radivojević nalazio i puštao u emisijama, šteta što je to otišlo sa ekrana

User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Tue Nov 14, 2017 11:33 am

^ Jeste.

išao na Artu
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Peca
Posts: 831
Joined: Tue Aug 22, 2017 11:15 am

Re: Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Peca » Tue Nov 14, 2017 12:08 pm

Da, na Artu, mislim četvrtkom posle ponoći. Dobar mu je bio i onaj ortak, treba i njega spomenuti.
Cold silence has ... a tendency to
atrophy any ... sense of compassion
...between supposed lovers
...between supposed brothers

User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Tue Nov 14, 2017 2:40 pm

Da, Bekvalac. Džej i sajlent Bob :D

ima nešto emisija na jućubu, nedavno sam bacila pogled i lika (Radivojevića) je baš naporno slušati. Nekad mi nije smetalo, ali tolika zapenjenost i pljuvačina me sad smara. Ali generalno sjajan koncept i nešto neviđeno kod nas. Imaju stranci te podkaste itd, al nije to isto, ovo je imalo specifičan šmek.

inače, organizovali su lajv Koridor u DOB-u, (do) pre neku godinu.
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
Pizzobatto
Posts: 979
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:47 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Pizzobatto » Tue Nov 14, 2017 3:08 pm

Radivojević jest kao lik guljavizmičan, al to ti je ono ako oćeš da gledaš Barselonu moraš i Buskeca da gledaš.

Inače, tih kasnijih snimaka nema?

User avatar
spanky_ham
Posts: 763
Joined: Thu Aug 24, 2017 9:05 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by spanky_ham » Tue Nov 14, 2017 3:34 pm

Dybuk wrote: Imaju stranci te podkaste itd, al nije to isto, ovo je imalo specifičan šmek.
Ovo kazu i obozavaoci Vladana Tegeltije (sva 4) za njegove emisije :P :lol:

User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Tue Nov 14, 2017 4:13 pm

^ kekeke :lol:
Pizzobatto wrote: Inače, tih kasnijih snimaka nema?
izgleda ne, bar ja ne nalazim prostim guglanjem
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
son of man
Posts: 89
Joined: Sat Sep 16, 2017 12:08 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by son of man » Fri Nov 17, 2017 4:56 pm

Majka mi je branila da gledam horore. Sećam se, bio sam prvi razred osnovne kada se na TV-u davao Alien, pa sam sutradan izjutra na putu do škole maltretiro kevu da mi ga prepriča. Takođe i kad se davao "Davitelj protiv davitelja" doživeo sam ban, te su sutradan sva deca znala replike iz filma a ja se jedini čudio na "volite li karanfile?" Spas sam našao u dedi koji je bio horror fan, pa bi odlazio kod njega preko leta te smo gledali horrore posle ponoći na TV-u, sećam se Helovina, Keri i tako toga. Eh, vesele 80-e.

User avatar
Pizzobatto
Posts: 979
Joined: Sat Sep 09, 2017 12:47 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Pizzobatto » Sat Nov 18, 2017 11:41 am

Super priča! Đed inicira unuka haha


User avatar
Dybuk
Posts: 2653
Joined: Thu Jul 27, 2017 12:18 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by Dybuk » Sat Nov 18, 2017 12:32 pm

son of man wrote: Spas sam našao u dedi koji je bio horror fan
Carski!!! :mrgreen:
"Nostalgia is a longing for the past, a longing for a time when you had not yet realized that everything is shit"

User avatar
son of man
Posts: 89
Joined: Sat Sep 16, 2017 12:08 pm

Naši horor počeci ili how I learned to stop worrying and love the genre

Post by son of man » Sun Nov 19, 2017 11:43 am

Sećam se kad su se davali "Pacovi" u bioskopu, deda hteo sam da ode da gleda, ćale ga isprozivo. :mrgreen:

Post Reply