Hereditary je kao kineska hrana. Bauljaš po gomili neke bezukusne, bljutave salate i zeleniša, ne bi li došao do malo ukusne piletine. Tako je izgleda i sklepan, sve je sitno naseckano, ubačeno u vok i promešano na jakoj vatri. Gladan si i zato želiš da ga pojedeš do kraja, i onda usput popaseš neku odvratnu buraniju, ali muški izdržavaš, jer piletina. Tu je gomila besmislenih, predugih dijaloga, koji su sami sebi svrha, iako žele da ubede gledaoca kako grade atmosferu i produbljuju likove. Jok, to je obično proseravanje što se mene tiče. Priče ima previše i dijalozi su uglavnom loše napisani, sve je moglo biti kraće, efektnije, smislenije, i što mi je najviše zasmetalo, malo više skriveno. Ovde se gledaocu sve nacrta, objasni, nabije na nos. Ne u smislu same priče, več ono o čemu se priča, priča se naširoko i naveliko, bez ikakve potrebe, i to u velikoj meri ubija atmosferu i tempo. Sama postavka je meni prilično zanimljiva i dopada mi se, mislim, to oko porodičnog veštičarenja/satanizma. Problem je što kad se na kraju sve sabere i oduzme, stiče se utisak da i nije baš sve tako savršeno uklopljeno, neke stvari mi uopšte nemaju smisla, iako sam pogledao par "explained" tekstova. Ovde je i problem do mene, jer ovo je za moje standarde tipičan primer "prljavog" filma, koji je pretrpan detaljma, pričom, događajima, ono kad režiser mnogo hoće i ima potencijala ali ne ume baš sve to da iznese kako treba. I kao što rekoh, ne volim takve filmove, više volim kraće, "čistije" uratke, gde se ne dešava puno, ne priča se puno, ali to što se kaže i desi je bitno, i gde film ne zamara gledaoca glupostima i ne odvlači mu pažnju na jednu stranu da bi ga na kraju odveo potpuno na drugu, terajući ga da manje više zanemari ono što je video. Moguće da ovde grešim, i da za svaki mogući detalj ili reč postoji objašnjenje, ali ja jednostavno nisam imao motiva da razmišljam o tome jer sam se uglavnom dosađivao. Tehnikalije su odlične, kamera, fotografija, zvuk, sve je na visokom nivou, i mogu da kažem da sam uglavnom video ono što je trebalo videti u mraku, gledao sam 1080p rip na 24" monitoru iste rezolucije, u potpunom mraku, dakle solidni uslovi, i sad mi je žao što nisam odgledao kući na 50" u 4k jer definitivno vredi. Neki set pisovi su zaista efektni, ne bih sad da nabrajam, ali eto scena kad sin sedi u dvorištu škole, a žena ga doziva sa trotoara i urla neke kletve i bajalice me je prilično naježila. Ima toga još zaista, i generalno, dosta ukusne piletine, ali jebeš ga kad kupim ceo obrok da bih bacio više od pola. Meni je recimo ovaj film bliži Jelenu nego Mother, bolji je od Mother ali lošiji od hirurški preciznog Jelena.
Lomio sam se između jake dvojke i slabe trojčice, al' dobre sam volje danas pa mu dajem 3-/5. A i Dybuk me uzela na zub pa ne bih da se dodatno zameram.
Sve u svemu, i nije toliko loše, druga polovina je bolja od prve, ali ta prva mu se ne može tako lako oprostiti. Nije mi žao što sam gledao, ali morao je biti kraći, ovo je već redovna zamerka svim novijim hororima, definitinvo je trend da filmovi sad traju 2h iako bi jedva imali šta da kažu i u sat ipo.